Synchrony - to ... sinhrone i dijahronijskog lingvistike u

Lingvistika - nije jednostavan nauka. Čini se da naučiti jezik nije moguće do kraja, ali ipak mnogo profesionalaca su već dugi niz stoljeća pokušavaju pratiti trendove njenog razvoja, da se uspostavi neke pravilnosti, identificirati faktore koji utiču na promjene u njemu. U radovima mnogih istraživača često naišli na termin "dijahronije i sinhronizacije", koja deli studija na dva jezika. Šta se krije iza ovih termina i zašto oni utječu na teoriju lingvistike?

Start objašnjenja

Sinhrone i dijahronijskog jezik se odnose na koncept vremena. U prvom slučaju, jezik je shvaćen kao statički sistem, i predmet studija lingvistike je njegova država u svakom trenutku.

U slučaju dijahronih evoluciju jezika, svi njegovi efekti su raspoređeni u neku vrstu sekvence, nakon čega je jezik vrijedan u trenutnoj situaciji. Ako povući paralelu sa radom I. A. Boduena de Courtenay, poljski lingvista 19. stoljeća, možemo vidjeti da sinhronijskog i dijahronih - to je ista stvar kao i statike i dinamike, respektivno.

Ferdinand de Saussure i njegova teorija

Po prvi put uvodi ovih koncepata u lingvistici Swiss Ferdinand de Saussure. Sinhrone i dijahroni, po njegovom mišljenju, su nerazdvojni: to - je i vrijeme i evolucija, da je aktivan u sadašnjosti i istovremeno proizvod iz prošlosti. Saussure kaže da dijahronije - je evolucijski serija u kojoj u jednom trenutku možete vidjeti samo jednu fazu razvoja. Ukupnost svim fazama dug put da se pokaže promjene koje su morale da prođu jezik prije nego što je dostigla svoj sadašnje stanje.

A sinhronicitet - serija simultanih međusobno povezanih faza, to jest, nema razvoja i efekat vrijeme, postoji samo država na ovom jeziku.

Novog polja lingvistike

Nastavlja svoj rad Saussure uvođenje dva nova područja lingvistike, koja proučava sinhronijskog i dijahronijskog lingvistike u. U prvom slučaju, u sinhronijskom lingvistike, fokus je na komunikaciji elemente jezika, to jest, cijeli sistem u cjelini. Osim toga, sinhronije se zasniva na percepciji jezika sve svoje medije, svoje prihvatanje kolektivne svesti.

Što se tiče dijahroni lingvistike, radi sa istim elementima, ali smatra da ih dosljedno, bez obzira na to kako ih vide kolektivnu svijest. jezik elementi prate jedni druge i nisu sistem - to je glavni teza dijahronijskog lingvistike.

Izvori informacija za sinhroniju i dijahronije

Sinhronija - proučavanje elemenata je samo jedan jezik, a ne prskanje na setu, čak i ako je u vezi jezika u istom vremenskom periodu. Dijahronije također može raditi s više jezika u isto vrijeme, u odnosu na evoluciju njihovih elemenata. Informacije o njihovom predmet proučavanja sinhronijskog lingvistike prima samo iz predmeta, između kojih je interakcija govor, dok dijahronijskog prisiljeni da procijeni i iskustva iz prošlosti, i uzeti u obzir trenutni razvoj jezika - to jest, što je s obzirom na više aspekata od sinhrone.

Koji su razlozi?

Sinhrone i dijahronijskog lingvistike da se odnose i na specifičnim dijelovima toga. Statika, odnosno sinhronijskom lingvistike, radeći sa opštim gramatike - da u potpunosti odražava odnos između svih elemenata jezika. Inače, to je napomenuti da sinhronije sklon da pojednostavi uslovne podataka, u suprotnom sistem jezika i neće oblikovati.

Dijahronijskog lingvistika također fokusira na fonetiku, jer zvuci se nikada nije zapisano ni u jednom jedan uslov: vrijeme je neraskidivo povezan sa modne trendove i realnosti, neprestano što prilagodbe na izgovor. To je razlog zašto su oni glavni predmet studija lingvistike dinamična.

Zajedno ili odvojeno?

Saussure, koji je predstavio koncept lingvistike, sinhronije i dijahronije, naglasio je da je u svakom slučaju da se ne mogu isprazniti, jer ovi aspekti lingvistike su suprotne jedna drugoj. Ali, on se složio sa činjenicom da lingvisti često se oslanjaju na sinhrone lingvistike, može dati odgovore na mnoga pitanja jezika, dok je učenje jezika govornika - samo podseća alat, predstavio evoluciju različitih faktora, od kojih neke nisu uvijek dostupni percepcije.

Da, statički za stvaranje jezika prijeko potrebne ravnoteže, ali bez dijahronije bi bilo nemoguće njegov dalji razvoj.

Odnos sinhronije i dijahronije

Istovremeno, ne možemo reći da je sinhronije - je samo odraz trenutnog stanja jezika. Sinhronijska lingvistika može pokazati stanje jezika u 11. stoljeću, i 16 - u bilo kojem vremenskom intervalu. Usput, koristeći onim dijelovima sinhronije se može pratiti i razvoj jezika: u jednom poglavlju će se pojaviti kasnije nestaju ili mutirati (na primjer, tokom vremena modernog ruskog jezika se oslobodio samoglasnika, promijenio izgovor nekih suglasnika kombinacija, stekao kategoriji i animacije nežive). To je kroz ove "slabe", i varijabilni element je moguće proučavati evoluciju jezika, koji je, uzimajući u obzir njegove dijahronijskog aspekta.

Sinhrone i dijahronijskog Procjene

Koliko puta je već rečeno, sinhrono i dijahronijskog jeziku su međusobno povezani. Varijabla elemente njen uzrok evolucije, dok je stabilan dio pohranjene u sinhronoj sekcije, formiranje ličnosti jezika, stvarajući ono što se razlikuje od svih drugih dijalekata, čak u vezi porodice. Sinhrone i dijahronijskog u lingvistici samo nadopunjuju, omogućavajući, na osnovu analize evolucije jezika i uzimajući u obzir mišljenje svojih sinhronijskog kriške u različitim fazama razvoja, predviđanja svoje buduće ponašanje: izaberite novi "slabe" veze, koja će uskoro biti predmet preispitivanja, i još mnogo toga jači konsolidirati ono što je prošao nekoliko faza evolucije jezika. Za ovaj dinamičan lingvistike trebaju fokusirati na pažnju ne samo na pojedinačne elemente, ali i na razvoj cjelokupnog sistema.

Studija ruskog jezika: Limbo

Sada kada smo već znamo koncept sinhronije i dijahronije, pokušajte istražiti sve nas u neposrednoj blizini ruskog jezika iz aspekta ova dva aspekta lingvistike. Prvo, rasprava o kojoj grupi jezika pripada Rusija, izvršena dugo: neko kaže da je u finsko-ugarskog grupa (ali onda mediji Rusije treba da shvate i jezicima Skandinaviji, koji je, nažalost, nisu dostupni) drugi ističu da to nije bio bez uticaja Tatar (ovdje je ista priča kao sa Skandinavcima - tatarske jezik modernih ruskih medija i teško da će shvatiti).

Dolaskom hrišćanstva na ruskom zemljištu postoji prvi dio sinhrone jezik: u dijalektu Ancient Rus se pojaviti mrlje crkva-knjigu Stare crkve, koja i dalje ostao stranac za većinu običnih građana.

Drugi slice: prozor u Evropu

Narednih sinhronijski linijom reza postaje 17. i 18. stoljeća. Da, on je jako daleko od prve, ali u roku od nekoliko stoljeća u Rusiji, koja je tradicionalno bila prilično zatvorena država, promjene u jeziku vrlo malo se dogodilo. U 17. stoljeću, Petra Prvog, smanjiti kroz prozor u Evropu, provodi na maternjem jeziku pozajmio veliku količinu smislu, i samo riječi stranog porijekla.

Od ovog trenutka sa svakim novim monarhom ruskog jezika postaje sve više i više stranih pojmova, dodavanje novih leksičke promete, dizajn, odriče nekih njegovih struktura (na primjer, tokom vremena, zbačena tzv vokativ, još uvijek čuva u ukrajinskom i Poljski: .. Mamo, brat, itd), menja fonetski strukture (ako uporedimo ruskom jeziku iz 17. stoljeća sa svojom prvom sinhronijskom rez, to će se vidjeti da je polovina od početnog samoglasnika je uklonjen iz jezika u pojednostaviti to, dodao je, uzgred budi rečeno, kombinacija suglasnika zvukova).

Sinhronoj parče modernog ruskog jezika

Synchrony - demonstracija rezultat razvoja dijahronijskog jezika. Ako uporedimo drugi sinhronoj parče moderne Rusija, postaje očigledno da je jezik u posljednjih nekoliko stoljeća, pa čak i više pojednostavljena. Zahvaljujući Peter, tu je bio prvi generalni gramatika koja je sadržavala obavezna pravila za sve. Danas postoji trend na devalvaciju pravila koja se odnose na činjenicu da neki operateri ne moraju u potpunosti iskusan u jeziku. Da, postoje arhaizama, neke strukture i fraze koje su zaista teško objasniti, ali u isto vrijeme strah od nasilja govora, to prisiljeni evolucija, a ne prilagođavanje sudijama. Do danas, dijahronih analiza pokazuje da i dalje traju zaduživanja stranim riječima, oni će postepeno zamijeniti prastari Rusija, nakon nekog vremena počnu da nestaju neke istorijske zamah, ustupajući globalizovani pojednostavljena.

zaključak

Dakle, sada znamo značenje "sinhroniciteta", razumijemo razliku termina u skladu s njegovim dijahronije. Osim toga, mi ne samo shvatili teoretičar ovih koncepata, ali i provodi malu analizu ruskog jezika. Nadamo se, ove složene termini su postali malo bliže i jasnije.