"Plejade" - konstelacije poezije

Prema semantičko značenje riječi "Galaxy" podrazumijeva određene zajednice ljudi jedne ere i jedan aktivnosti. Riječ potiče iz grčke mitologije. Plejade - sedam kćeri Atlasa i Pleione, koji Zeus podigao do neba i pretvorena u konstelacije. Šest zvjezdica sjaje jakom svjetlu, a samo jedna stidljivo krije - jer je, za razliku od njegovog poslušan sestre odlučio voljeni bogovi muškaraca. Prema istom mitologiji, drevne pomorce nebeskih svetionik se poslužuje konstelacije Plejada.

Nije iznenađujuće, ovaj prostor objekt za mnogo stoljeća i milenija postao popularan simbol za muziku ministara. Posebno svijetle odraz konstelacije na sjevernoj hemisferi nalazi u beletristici. Još u antičko doba, u KK III stoljeća, Aleksandrijske škole poezije rodio. Sedam pesnika, odnosi se na to - Homer Jr., Apollo, Nikander, Teokrit, Aramur, Likotron i Filiki - organizovan u zasebnom krug i zove se "plejade". Ovaj trend je i dalje u istoriji antičke književnosti kao primjer visoke poezije.

Millennia je prošlo, istorija ponavlja. Tokom renesanse, 1540., Francuska proglasila novi pjesnici "Plejade". Bilo je to vrijeme francuskog romantizma, i još mnogo toga - pomama antičke poezije. Grupa mladih pjesnika, koju je predvodio Pierre de Ronsard predstavio istinski revolucionarni program razvoja nacionalne književnosti. Važno je napomenuti da su i oni bili sedam, nazvali svoju zajednicu ne samo kao "plejade". To je bio pokušaj da se oživi i dati novi dah domaćih književnosti, au isto vrijeme, to je bila neka vrsta nepoštovanje vjekovne tradicije francuske poezije.

Koji program pjesnika "Plejade" zasniva? To je navedeno u raspravi Joachim du Bellay, i bio je neka vrsta manifesta ne da oživi, već da stvori novu literaturu. Mlađe generacije pjesnika borili za nešto kako bi u francuske književnosti drevne tradicije Alexandrine stih. Takva želja im je objasnio da je Hellenic, aleksandrijski poezije nalazi se u blizini savršenstva - i slogu, i poetika u cjelini. U iskreno slab i kontroverznih rasprava je napravljen suptilni mig na maternjem jeziku: da, francuski jezik je lijep, ima veliki potencijal, ali to nije toliko razvijen kao grčki ili latinski, i zato je potrebno da se razvije. A šta razvojni put savjetuje da biraju "plejade"? Nije to bilo ništa kao imitacija drevnih.

U poetskom zajednice, uključeni pet - Etenn Zhodel, Jean-Antoine de Baïf, Remi Bello, Zhan Dora, Pontus de Tyard. Nasleđe "Plejade", koji je došao do modernog doba, postao je dobro poznat primjer pravog francuskog Romantični lirizam i poeziju Pierre de Ronsard nego gorko iskustvo mladoellinistov renesanse. Već u 70-ih godina, u svojim kasnijim godinama napisao je pravi remek posebno ostao u povijesti francuske književnosti "Soneti za Helen" - posvećenosti svojoj zadnjoj beznadežna ljubav. I oni sadrže ni traga od imitacija, ne zahvaljujući njegovom srcu Alexandrine stih, ali postoji samo jedan život, pati duša pjesnika.

U kasnijim periodima u povijesti književnosti je u više navrata zvučalo u odnosu na reč "plejade" poeziju. Ovo je, međutim, čisto atributivnim oznaka pesnici jedan tekući ili jedan epohe. Dakle, u modernim književna kritika se često koristi termin "pjesnika Puškina galaksija", "Galaxy pjesnika srebro" doba ". Ali tako je kako Goethe napisao, "novog veka -. Druge ptice"